Ako pronađete novca na cesti, pa makar to bila i kovanica najmanje vrijednosti, je povezano s duhovnošću. To vam pokazuje da ste cijenjeni i među stanovnicima Zemlje, ali i u duhovnom svijetu. To je jedan od načina javljanja anđela i duša.
Pronalazak novčića može biti poruka koju vam šalje netko blizak tko je preminuo – novčićem vam kaže da vas voli i da ste mu vrijedni. Ali, to može biti i utjeha od samog Boga koji kao da poručuje: ” Ne boj se, nisi sam, ja brinem o tebi”.
Jeste li primijetili da većinom ljudi pronalaze kovanice, ne papirnati novac? To je zato što će kovanice trajati dulje od papira – anđeli i duše radije ostavljaju trajniji trag. Osim toga, sjaj kovanice privlači ljude.
Kinezi vjeruju da je pronalazak novca znak dobre sreće, a to vjerovanje proširilo se diljem svijeta. Neki ljudi pronađu kovanicu od npr. nekoliko lipa pa je spreme i čuvaju kao talisman.
Postoje dvije stvari na koje trebate obratiti pažnju kada pronađete kovanicu:
1. O čemu ste u tom trenutku razmišljali – to može biti odgovor na vaše misli, ono što vas muči, na vaše dileme…
2. Je li na kovanici broj 1 ili broj 10.
2. Je li na kovanici broj 1 ili broj 10.
Ovaj broj je povezan s novim početkom. To je znak novih ideja, ali može i nagoviještati uspjeh, velika postignuće i napredak. Ako pronađete takav novčić, to pokazuje da vam anđeli i duše govore kako vas vode putem koji donosi uspjeh i da ostanete pozitivni.
Kovanica s brojem 10
Ovaj broj predstavlja buđenje i znak je da trebate obratiti pažnju na neke stvari i vjerovati svojim instinktima te krenuti naprijed sa svojom odlukom. To, također, pokazuje da imate potporu duhovnog svijeta i da će se sve riješiti kako treba, otkriva portal consciousreminder.com.
Napisala je knjigu o tome i svoja iskustva
Spisateljica Kimberly Ahri napisala je knjigu na temu duhovnog značenja pronalaska kovanica “The Meaning of Finding Coins: Messages and Spiritual Insights”. U njoj je, između ostalog, opisala svoja iskustva s pronalascima kovanica.
– Uvijek nađem kovanice na najčudnijim mjestima. Čini mi se da se pojavljuju u vrijeme financijskih poteškoća, kada sam depresivna zbog nedostatka novca. Vjerujem da je pronalaženje novčića komunikacija s Božanskim – kaže.
Opisala je jedno takvo iskustvo:
“Prije nekoliko mjeseci sam bila u trgovini i nisam imala puno gotovine. Stajala sam u redu i kopala po svojoj torbici ne bi li pronašla dovoljno novca da platim namirnice. Kada sam izašla iz dućana, rekla sam sama sebi kako sam sad potrošila posljednje novce na namirnice. Doslovno.
Došla sam do automobila, otvorila suvozačeva vrata kako bi ubacila vrećice i vidjela da nešto svjetluca u obližnjem žbunju pokraj parkirališta. Uzela sam novčić i zahvalila Bogu za to. Svaki put kad nađem kovanicu tumačim to kao njegovu poruku: “Ne brini o novcu i financijama. Ja ću brinuti o tvojim potrebama.”.
Što biste učinili da se vaše dijete, recimo to tako, navikne na malo bolje i skuplje stvari u životu?
S tim se problemom susrela jedna mama iz američke savezne države Georgije kad je njezin 13-godišnji sin počeo malo previše zahtijevati.
Naime, Anthony se počeo ponašati kao da je previše dobar da bi kupovao u supermarketima poput Walmarta te iznosio podrugljive komentare o djeci iz škole koja nose stvari iz second hand dućana. No njegova mama, Cierra Brittany Forney, to nije željela tolerirati.
Odlučila je da će Anthony čitav tjedan u školu nositi samo rabljenu odjeću koju su nabavili za 20 dolara u jednoj second hand trgovini i cijelu priču objavila na Facebooku.
– Željela sam da moj sin nauči da novac nije sve i da nije u redu podcjenjivati druge ljude zbog toga gdje se oblače. Puno smo razgovarali o tome da su lijepe i skupe stvari privilegija, a ne pravo i bez svega što posjeduje može ostati u jednom trenu, objasnila je Cierra.
Ovaj tjedan Anthony za školu nosi staru odjeću.Priča njegove mame dotaknula je tisuće ljudi širom svijeta. Njezina objava na Facebooku podijeljena je više od 260.000 puta, a zaradila je više od 700.000 ‘lajkova’. Većina joj je čestitala na odluci, a neki su podijelili i svoje strategije odgoja djece.
– Ja sam odrasla na grahu i riži, nismo imali grijanje osim onoga u kuhinji i nisu nam dali gledati TV, napisala je Karista Harris želeći objasniti da je zbog vlastitog teškog djetinjstva svojemu sinu željela omogućiti mnogo više.
– No, kad se on počeo ponašati kao da mu je baš sve nužno i neophodno, upisala sam ga u program volontiranja gdje je pomagao u pripremi obroka za siromašnu djecu.
Nema komentara:
Objavi komentar